Vijesti

U pisarovini pušteno rehabilitiranih roda i 18 rehabilitiranih vjetruša

U Pisarovini smo 15. kolovoza pustili još pet  rehabilitiranih roda i 18 rehabilitiranih vjetruša. Hvale vrijedno  je kako  u Pisarovini, ljubaznošću koncesionara, možemo pustiti rode na samim ribnjacima kako bi odmah imale obilno hrane i vode.

Naime puštanje životinja na nekoj lokaciji nije baš tako čin koji relaksira; treba izabrati lokaciju gdje će životinja imati i vodu i hranu kako bi se što prije i bezbolnije uklopila u prirodu.

 
Harriet, kornjača sa Galapagosa Ispis E-mail

Harriet, kornjača sa GalapagosaPrezentacijom ovog članka željela sam skrenuti pažnju na činjenice da kopnene kornjače mogu dugo živjeti te je čak ponekad i veliki problem utvrditi točne podatke o njihovoj dobi. Stoga smatram da je neobično važno dobro skrbiti o njima kako bi se izbjegle razne bolesti, a naročito kroničnog karaktera .

Prevela Renata Mirt i Edita Jurak

Harriet kornjača sa Galapagosa


U Queensland parku za reptile, blizu Queenslanda, živi ženka Galapagoske kornjače poznata kao Harriet. Ona je atraktivna starija ženka koja teži oko 180 kg što je impresivna težina. Svoje vrijeme provodi sunčajući se i jedna je od glavnih atrakcija parka za reptile. Autori su se našli 1992 u parku i odlučili identificirati galapagoske kornjače u Australiji do podvrste te zaključiti o njihovoj povijesti. To zahvaljujemo i Harriet, kornjači koja se kreće ovim svijetom od davne 1834. godine. Na žalost, još nije moguće dokazati njenu povijest, ali ovdje izlažemo najvjerojatniji mogući scenarij.

 

Harriet, kornjača sa Galapagosa
Harriet, 2002.
 


1992. sve što se znalo o Harriet je njena nedavna prošlost, odnosno gdje je provela zadnjih 40 godina svog života. Obzirom na morfološke karakteristike smatralo se da je ona kornjača iz Santa Cruza (Geochelone nigra porteri). U queensland park, Harriet je došla 1987. godine iz Fleays utočišta gdje je bila poznata kao čest lik u knjigama obzirom da je David Fleay bio pisac. No, kako je on našao Harriet?

 

On ju je našao 1936. u Brisbane botaničkom vrtu i kupio ju od njih 1950. godine kada se vrt zatvorio. Na žalost, nije imao puno uspjeha u otkrivanju Hrarrietine povijesti, ali je zabilježio da je Harriet bila tu 1870. godine. No, zbog njega se Harriet zove Harriet, a ne Harry jer je 1950. otkrio da je ona ženka, a ne mužjak. Svoje ime Harriet duguje Harryu Oakmannu, kuratoru u Brisbane botaničkom vrtu koji je tamo radio preko 30 godina. Harry nas je upoznao s ljudima koji su čuvali Harriet dok je još bila u botaničkom vrtu i oboje je se sjećaju još iz 1930., ali ne znaju od kuda je došla.


U ovom trenutku odvio se neobičan sljed događaja i u novinama 6. srpnja 1994. pronašli smo tekst o Georgu, zadnjoj kornjači s otoka Pinta (Geochelone nigra abingdoni). Ovo naravno nije imalo veze s Harriet, ali je poslužilo kao svojevrsni okidač. Umirovljeni povjesničar Ed Loveday obratio se editoru teksta kako se on sječa tri, a ne jedne kornjače u Brisbane botaničkom vrtu. No, on je ipak vidio samo dvije obzirom da je treća uginula još prošlog stoljeća. Njegovo sjećanje o dvije kornjače seže u 1922. godinu kada je posjećivao vrt sa svojim roditeljima. Druga kornjača uginula je oko 1986. i najvjerojatnije je  bila  velika crvenonoga kornjača (Geochelone carbonaria).


Ponovno smo morfološki pregledali Harriet i zaključili da je ona možda kornjača iz Santiaga (Geochelone nigra darwinii) obzirom da su ženke ove vrste i vrste iz Santa Cruza gotovo identične. Tako je Darwin ušao u čitavu priču i pružio neke zanimljive informacije. Najbolji način pračenja povijesti životinje je kada ju povežete uz ime neke ličnosti u ovom slučaju Darwina.


Prilikom posjeta Brisbane muzeju otkrili smo da su imali veliku žutonogu kornjaču koja je uginula u Brisbane botaničkom vrtu, a morfološkom inspekcijom potvrdilo se da je to Geochelone nigra cathamensis. Ova činjenica potvrdila je pola priče Eda Lovedaya.


Darwinov kolega s broda Beagl, a kasnije i kapetan broda John Clements Wickman sa sobom je donio tri kornjače kada se preselio u Australiju. Darwin je prilikom istraživanja sakupljao primjerke životinja pa tako i kornjače iz južne Amerike i to kornjače iz

  • Santa Marie (Geochelone nigra nigra),
  • San Cristobala (Geochelone nigra cathamensis)
  • Santiaga (Geocjelone nigra darwinii)

 Prema Darwinovim bilješkama sve sakupljene kornjače bile su mladunci u dobi od 1 do pet godina. Obzirom da Wickman nikada nije išao na Galapagos morao je kornjače dobiti od nekoga, najvjerojatnije od Darwina. Tako se naša priča o povijesti goleme kornjače Harriet polako odmotava te još nedostaje analiza DNA da potvrdimo Harrietin identitet. Na kraju, pokušajte zamisliti, Harriet najvjerojatnije ima 167 godina.



Kronologija:
1830.-1834 Harriet se izlegla na otoku Santiago
Prva željeznička pruga izgrađena je u Sjedinjenim Državama, Baltimore-Ohio
1835.-1836 Darwin uzima Harriet i odnosi je u Englesku
1841. Wickham se povlači iz kraljevske mornarice i seli se u Australiju sa sobom donosi tri kornjače
1859.prva publikacija Darwinove knjige o izvornim vrstama
1860. najvjerojatniji datum kada se kornjače pojavljuju u botaničkom vrtu u Brisbaneu
1870.- šest godina prije Bellovog izuma telefona se pojavljuje prvi zapis o Harriet
1880.-Charles Darwin umire
1929.-dvije godine nakon što je Charles Lindbergh preletio Atlantik tad je i Tom uginuo te bio premješten u muzej u Brisbaneu,u to vrijeme je bio krah na američkoj burzi i rođen je Martin Luther King
1952.-Harriet je premještena u utočište faune Davida Fleaya,počinje korejski rat te nakon godine dana umire Staljin
1987.-Harriet je premještena u park za reptile u Queenslandu.

Članak ; S.Thamson, S.irvin and T.Irwin „Harriet, The Galapagos tortoise,Disclosing One and Half Centuries of History „ prenesen je  u  skraćenom i prilagođenom obliku iz  časopisa „Reptilia“, N0.2, Mart/April 1998.

Harriet, kornjača sa Galapagosa 

Harriet, kornjača sa Galapagosa
Harriet u zoološkom vrtu