Vijesti

U pisarovini pušteno rehabilitiranih roda i 18 rehabilitiranih vjetruša

U Pisarovini smo 15. kolovoza pustili još pet  rehabilitiranih roda i 18 rehabilitiranih vjetruša. Hvale vrijedno  je kako  u Pisarovini, ljubaznošću koncesionara, možemo pustiti rode na samim ribnjacima kako bi odmah imale obilno hrane i vode.

Naime puštanje životinja na nekoj lokaciji nije baš tako čin koji relaksira; treba izabrati lokaciju gdje će životinja imati i vodu i hranu kako bi se što prije i bezbolnije uklopila u prirodu.

 

Kontakt

Udruga za zaštitu divljih životinja

Centar za zbrinjavanje divljih životinja

 

Kraj Gornji, Zaprešić, Jablanska 17 a 10 293

Tel/fax  +385 1 339 2795

GSM : +385 98 281 648 (Zoran Horvat) + 385 091 2302 215 (Ingeborg Bata)

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Žiro račun: 2360000-1101601213, Zagrebačka banka


 

 

Škanjci amputiranih krila i sove sa potresom mozga Ispis E-mail
Vjesnik, 17. i 18. lipnja 2006.
ImageKraj Gornji: U Centru za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih životinjskih vrsta trenutno boravi oko 300 životinja, a mnoge će tamo i ostati
Na jednom brijegu u Kraju Gornjem kod Zaprešića smjestilo se lječilište, oporavilište i utočište za divlje životinje.

Uz mnoštvo volijera i malih jezerca privremeno borave, ali i žive sove, orlovi, škanjci, sokolovi, rode, labudovi, kornjaće, vjeverice, lisice, lanad... Sve to uklopljeno je u pravi botanički vrt s mnoštvom različtih biljnih vrsta.
U Centru za zbrinjavanje zaplijenjenih i ozlijeđenih zaštiaćnih životinja Udruge za zaštitu divljih životinja (AWAP) trenutno boravi oko 300 životinja. U zatvorenim prostorijama obitavaju gmazovi i papige. Košuta Felicija nestrpljivo je hodala uz ogradu čekajući da joj priđemo. Potpuno nezainteresiran za naš dolazak bio je pak Gigi, pospano "poludivlje" prase. U Centar je dovezen kao mladunće, a pronađen je dok je lutao okolicom Siska. No, Gigi nije čistokrvna divlja svinja nego mješanac, i vrlo je umiljat. Lisicama nismo prilazili jer su bile prestrašene. Iako te životinje nisu zaštićene, zbrinute su jer im je pomoć bila neophodna. Neke od njih bile su otrovane, osakaćene ili izgubljene kao mladunci. Četiri male vjeverice othranjene su na kozjem mlijeku
i tijekom ljeta bit će puštene u prirodu kao i deset mladih šumskih sova koje su ispale iz gnijezda. Dok smo ih promatrali iz grma je na nas siktala odrasla sova moćvarica. To je jedna od najugroženijih vrsta u Hrvatskoj. Preostalo je još svega nekoliko parova u prirodi. Ova će
trajno ostati u Centru jer joj ozljede ne dozvoljavaju život u prirodi. Sove jastrebaće netremice su nas promatrale.
Image "Dvije se neće moći vratiti u prirodu zbog doživljenoga teškog potresa mozga. Vjerojatno su im u glavi ostali ugrušci jer ne mogu postići visinu u letu", kaže veterinarka Ingeborg Bata, predsjednica Udruge AWAP i, uz Zorana Horvata, voditeljica Centra.
U jednoj od volijera sjede, lete i skaću škanjci, njih oko 14. Svi imaju ozljede od sačme, a nekima su morali amputirati krila. "Škanjci su česta meta jer ih miješaju s jastrebovima kokošarima. No, škanjci ne love kokoši", govori Bata. Životinjska prića poćela je prije više od 15 godina, no tek su nakon 2000. zahtjevan posao zaljubljenika u životinje prepoznale državne institucije pa je bilo moguće osnovati Udrugu za zaštitu divljih životinja i službeno, 2004., otvoriti centar za njihovo zbrinjavanje. Osnivanje takvih centara obveza je Hrvatske i prema odredbama Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama biljaka i životinja (CITES), čija je Hrvatska potpisnica, ali i Zakona o zaštiti prirode. Tako je Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture s ovim i još četiri slićna centra sklopila ugovor o godišnjoj financijskoj pomoći iz državnog
proraćuna.
Centar u Kraju Gornjem na privatnom je zemljištu, a dugi niz godina financiran je iz vlastitih sredstava voditelja Centra i Udruge Ingeborg Bate i Zorana Horvata. No, kako je ozlijeđenih i zaplijenjenih divljih životinja svake godine sve više, pomoć donatora, države i Grada bila je neophodna. Iako oko 60 posto ozlijeđenih životinja dolazi s podrućja Zagreba, Grad je ove godine uskratio Udruzi sudjelovanje na natječaju za dodjelu novca udrugama za zaštitu životinja, na što je Udruga tražila poništenje natječaja.
Donacijom nizozemskog veleposlanstva u Hrvatskoj od 7900 eura, Udruga je završila i krajem svibnja otvorila objekt u kojem su karantena, prostor za smještaj ptica zimi, prostor za volontere i edukacijski centar.

Nužna je i letnica za ptice, gdje bi se mlade ptice učile loviti, a ozlijeđene vježbati letjeti nakon saniranih ozljeda. Neophodni su gradnja i opremanje veterinarske ambulante. Sada se operacije, rendgenske snimke i ostali zahvati provode u veterinarskim ambulantama koje Udruzi
ustupaju prostor i opremu. U Hrvatskoj gotovo da nema stručnjaka koji se bave operacijama divljih životinja, pa se može reći da je Udruga AWAP po tome jedinstvena.
Centar bi trebao imati zaposlenu barem jednu osobu, jer to "životinjsko carstvo" treba svakodnevno jesti. Na primjer, 12 roda mjesečno pojede oko 300 kilograma ribe, 25 sova 1950jednevnih pilića, četiri orla 42 kilograma mesa i 70 kilograma ribe, a 50 kornjača 130 kilograma
voća i povrča.
U zimskim mjesecima, u vrijeme sezone lova, u Centar dolazi mnogo nastrijeljenih ptica. Dolaze i životinje s ozljedama zadobivenim pri hvatanju u zamke, neke si čak otkinu ekstremitet kako bi se oslobodile, a ima i izgladnjelih i pothlađenih. Nakon oporavka većina ih se vraća
u prirodu, no neke zbog teških ozljeda trajno ostaju u Centru. Životinje i tamo mogu dati potomke koji će pridonijeti opstanku vrste u prirodi.
"Planiramo uzgoj ugroženih i izumrlih vrsta ptica u Hrvatskoj zbog njihove reintrodukcije, povratka u prirodu. Pregovore s Grčkom oko nabave parova bjelonokte vjetruše, s čijim bi uzgojem prvo poćeli, a koja je u Hrvatskoj izumrla prije 30-ak godina, stopirala je na žalost ptičja gripa", kaže Bata. U Hrvatskoj je već izumrlo pet posto ptica, čak 31 posto ih je ugroženo, a 29 posto njih to će postati u idućih deset godina
ako se ne osiguraju mjere zaštite.
Najugroženije su grabljivice jer su na vrhu prehrambenog lanca pa se svi negativni utjecaji, upotreba pesticida, lov, krivolov smanjenje količine plijena, zapuštanje tradicionalnog stoečrstva i gradnja vjetroelektrana na koridorima ptica, odražavaju prvo na njima. Da bi reintrodukcija, što je dugotrajan i težak posao, imala smisla, treba ukloniti uzroke zbog kojih su vrste izumrle ili koji su prijetnja izumiranju.

Gordana PETROVČIĆ