Osnove držanja kopnenih kornjača

SavjetiU slijedećem članku informirati ćemo vas o držanju kopnenih kornjača  koje se najčešće drže kao ljubimci  s obzirom na to da mi se čini da ljudima nije u potpunosti jasno kako te kornjače držati, a posebno mi se čini da ima puno nedoumica kako ih ispravno hraniti. U posljednjih nekoliko godina otkrilo se puno toga o njihovim nutritivnim zahtjevima, te so odbacilo dosta toga što se do tada preporučali.
 
Stoga smatram da je nužno i u interesu zdravlja ovih životinja ponuditi držaocima, na jednom mjestu, koliko je to moguće točnije najnovije podatke kako bi ih mogli primijeniti ukoliko imaju ovakve vrste.

To je neobično važno s obzirom da je životni vijek kopnenih kornjača jako dug pa ako se razviju kronične bolesti (zbog dugotrajnog  neadekvatnog držanja a posebno ishrane) životinja vrlo dugo može zbog njih patiti.

Na našim stranicama pozabaviti ćemo se onim vrstama koje se najčešće draže bilo da se radi o domaćim vrstama bilo egzotičnima.

Smatram da je pravilna informacija najvažnija za dobrobit životinje te očuvanje zdravlja životinja.

Molimo i vaše sugestije



U prvom članku obraditi ćemo držanje tzv. crvenonoge kornjače (red-footed tortoise) Geochelone carbonaria i vrlo srodnu vrstu G. denticulata  (yellow – footed ) te priču o kornjači Harriet (kornjača s Galapagosa) a koja potkrepljuje naš navod o činjenici koliko dugo kopnene kornjače mogu živjeti, promijeniti vlasnika te samim time koliko je važno pružiti im maksimalno dobre uvjete držanja.  
Osnove držanja kopnenih kornjača 

Familija Testudinidae



4 vrste kopnenih kornjača u Južnoj Americi su sada izdvojene i deklarirane kao  Chelonoide ; vrlo srodne C.carbonaria i C.dendticulata , zatim mala Argentinska C. chilensis i Galapagoska gigantska kornjača C.nigra.

Ova promjena nomenklature navedena je u knjizi F.Bonin, B.Devaux i A.Dupre „Turtles of the world“, 2006.Knjigu preporučamo radi obilja jasnih podatataka s relevantinim nazivljem koje se danas koristi.

Geochelone carbonaria (Spix,1824), red-footed tortoise  (crvenonoga kornjača) ili Chelonoidis carbonaraia

Rasprostranjenost: centralna i južna Amerika, od Paname i Kolumbije kroz Venecuelu i Brazil, nekoliko Karibskih otoka, Gvajana, Surinamu, Francuska Gvajana, Bolivija, Paragvaj i Argentini. Žive u mokrim savanama ili tropskim šumama. Vrlo je interesantno da nema podvrsta, barem ne do sada opisanih, ali postoje znatne razlike u veličini s obzirom na mjesto ili državu u kojoj obitavaju. Tako, generalno gledajući Carbonarie sa sjevernih područja su veće u odnosu na one iz južnijih dijelova Južne Amerike. Obojenost je također zavisna o području na kojem žive.

Generalno gledano ovo je kornjača  koja ima maksimalnu dužinu od 51,2 cm, ali prosječno je najčešće duga 32 cm.

Oklop je tamne gotovo crne boje te na vertebralnim i pleuralnim ljuskama, a u centru imaju žutu ili crvenu boju. Također crne su i glava i noge s crvenim, narančastim ili žutim pjegama po njima.

Ženke liježu 2-15 jaja čak i nekoliko puta na godinu. Obično kopaju rupu u tlu (oko 60-80 minuta), zatim polažu jaja (6-8 minuta) i prekrivaju ih s dostupnim materijalom (oko 30 i više minuta).

Inkubacija traje oko 150 dana (minimalno 100, maksimalno 210 dana). Izlegu se kornjačice duge otprilike 4,6 cm karapaksa, širine oko 4 cm težine oko 29,4 g  (minim. 17,5 max. 40,7 g). Kornjačice rapidno rastu za vrijeme prvih par godina života. U dobi od oko 6 godina (tada su otprilike dužine 18-20 cm ) nastupa period usporenog rasta, a to se i poklapa sa spolnom zrelošću. Tako u dobi od 18-20 godina mogu imati 25-30 cm.

Status zaštićenosti. Kornjača se nalazi na CITES listi, apendix II. U prirodi kornjaču još uvijek love za hranu, kao i izradu ukrasnih predmeta od oklopa..U nekim dijelovima to je dovelo do potpunog ili djelomičnog nestanka ove vrste. Ostale ljudske aktivnosti kao što je intenzivan uzgoj stoke i time gubitka hrane za kornjače i njihovo uništavanje kako bi ostalo više hrane za stoku također dovodi do izumiranja ove vrste u staništu u čemu prednjače Venecuela i Brazil. Također se u manjoj mjeri lovi i za prodaju kao kućnog ljubimca. Znamo da je u Kolumbiji 1998. osnovan centar za očuvanje i uzgoj ove vrste

Ova vrsta živi na otvorenim poljima i uglavnom je biljojed, a u manjoj mjeri jede otpalo voće, lišće i cvijeće . Iako je uglavnom biljojed hrana može (oko 3%) uključiti i animalne namirnice; žive ili mrtve inverterbarate, lešine, termite, puževe itd. ponekad su čak i koprofagi, ali i kanibali ukoliko nema nikakvih drugih resursa hrane. U pronalaženju hrane može preći vrlo velike razdaljine.

Voće može biti zastupljeno i do 50% (70% za vrijeme vlažne sezone i 40% u sušnim razdobljima te jedu ono što sazrelo odnosno što pada s drveća (Freiberg ,1971.) ili ga jedu s grana koje dosegnu. Razni cvjetovi mogu zauzeti i do 23% obroka. Konzumacija je najveća za vrijeme suhe sezone.

Ne-drvenaste stabljike i grančice čine oko 18% obroka.

Ostatak obroka (oko 19,5% ) može biti sastavljen od gljiva, mahovina, strvine, trulog lišća i invertrebrata (posebno termita) (Moscovits ,1981.)
 
Voće koje jedu u prirodi, Moskovits & Bjorndal (1990.) ;
Duguetia surinamensis, Licania kunthiana, Spodias luteas, Annona sp., Philodendron sp., Duroia eriopila, Trattinnickia ravifolia, Ficus sp., Myriaspora egenesis, Brosim, m potabile, Pasiflora vespertilio, Mauritia flexuosa, Genipa americana, Gettarda argentea, Pradiosa sp., Richardella sp., Poutreia hirta, Ecclinusa bacuri

Cvijeće:
Cochlospermum orinocense, Maritia flexuosa, Jacaranda copaia
 

Držanje u terariju


Što je terarij površinom veći to bolje (više kretanja,). Najbolje je držati barem par ili nekoliko ženki i jednog mužjaka. Iako ova vrste ne spada u agresivne kornjače, ponekad se mužjaci mogu sukobljavati, a time siponekad nanijeti ozbiljne ozljede.

Osnove držanja kopnenih kornjača
Bilo bi svakako preporučljivo da se pokuša osigurati terarij u unutrašnjosti kuće , s grijanjem i specijalnim tzv. „hot spotovima“ (reflektorske lampe jakih snaga koje osim posebnog spektra imaju i funkciju brzog zagrijavanja životinje.Potreban je veliki oprez u rukovanju s njima: moraju biti fiksirane u keramičkom kućištu da se plastične ne rastali i izazove požar, moraju biti udaljene od životinje oko 40 cm_slijediti upute proizvođača, te paziti da ih se ne dira kada su zagrijane). Po ljeti bi trebalo osigurativanjski terarija u vrtu, na otvorenom.

Dnevna temperatura u terariju  kreće se između 25-30 o C a ispod posebnih lampi i do 45 oC.. Minimalna noćna temperatura trebala bi biti 20 oC . Vlaga oko 80 %.

Box za polaganje jaja otprilike može biti 100 x 50 x 50 cm .

Svakako trebaju imati kućice za skrivanje u koji možete staviti sijeno.


Neobično je važna upotreba UVB i UVA lampi, te od neprocjenjive važnosti za zdravlje boravak u vrtu (ograđenom: dobro kopaju i dobro se penju ) u ljetnom periodu. U vrtu moraju imati također kućicu da se mogu skloniti za najvećih dnevnih vrućina ili gusto grmlje ispod kojeg iskopaju rupe da se sklone od visoke temperature i za spavanje preko noći.


Sezona parenja je uglavnom u kolovozu i listopadu ali može trajati i dulje. Parenje se odvija obično za ljetnih oluja i pljuskova. Jaja polažu između  rujana i travnja te ih je potrebno skupiti i staviti u poseban supstrat koji se zove vermikulit ili se napravi (priručno) supstrat od jednog dijela pijeska i dva dijela (sterilne) vrtne zemlje. Inkubacija traje  4-6 mjeseci na temperaturi od 28-30oC.

Nakon što se izlegu male kornjačice već jedu nakon nekoliko dana , hrana treba biti jako sitna i ne previše bogata proteinima.


  • Primjer prehrane u terarijskim uvjetima:

Osnovna pravila :

1.Hrana uvijek svježa, nuditi i 2 puta na dan svježu , naročito kada su životinje u razvoju.
2. kkako životinje rastu tako hrana treba biti manje sitno rezana pa čak i kasnije treba stavljati i samo npr. prepolovljene krastavce ili tikvice po dužini kako bi odgrizanjem trošile tzv. rožinu na usnama.
3. Kombinirajte hranu ali nemojte sve što vam je predloženo mikasati u jedan obrok. Ako dajete po nešto od svega izbjeći će monotoniju u prehranu kao i sprečavati da životinja jede samo ono što preferira . Dakle imperativ u prehrani jest; raznovrsnost !
4.Svježa voda za piće svaki dan čista i svježa mora biti ponuđena!


  • Primjer jelovnika:


1.Miješana zelenjava (oko 60% obroka); radič, blitva, endivija, matovilac, rikola, lišće kolerabice, cvjetače,celera, peršina, stočnog  kelja
2. Povrće (oko 20 % obroka) ; brokula,tikvice,paprika,korabica,cvjetača, svježi krastavci, tikvice, nariban korijen mrkve,peršina ili celera
3. Voće (oko 20%)  banana, jabuka, kruška, kivi, grožđe, naranča,ananas,dinja, paradajz 1 puta tjedno
4.Dva puta tjedno kravlji svježi sir i u druge dane  dva puta tjedno kuhano jaje
5.Upotreba vitaminskih mineralnih preparata

A. Mineralni pripravci bilo da su upravo deklarirani za reptile ili se radi o kalcijevom karbonatu trebaju se davati svaki dan u fazi odrastanje (do 5 godine života)  : posuti po hrani

B. Uljni vitaminski preparati za reptile daju se u proljeće i ljeto. Kada se jedna flašica otvori i upotrebljava, prema priloženoj uputi (svaki proizvođač ima svoje upute) treba kapi potrošiti. Otprilike to taje oko 1-2 mjeseca. Jedna flašica je ujedno i jedan tretman. Slijedeći put u godini koristimo ponovo ovu vrstu vitamina u kasnu jesen.
 
  • Primjer normalnog napredovanja kornjače u težini
 
 
Datum
Tjelesna težina/g Dužina karapaksa/cm
 18.04.2008. 41215,2
 23.05.2008. 330 16,2
 28.06.2008. 49416,5
 27.07.2008. 51617
 28.08.2008. 544 17,2
 26.09.2008. 56218
 27.10.2008. 590 18
 25.11.2008. 630 18
 19.12.2008. 640 18,2
 23.01.2009. 664 19
 
Bolesti koje se kod kornjača mogu javiti praktično su uvijek rezultata naše pogreške u držanju; neadekvatna temperatura držanja, loša opremljenost terarija u smislu ne instalirana lampi specijalnog spektra, ne pridavanje važnosti davanju minerala i vitamina, kvalitativno i kavntitativno nedostatna prehrana itd. Dakle, ako imamo mladu životinju, bebu, ne davanjem minerala riskiramo promjene na oklopu ili na kostima pa dobivamo deformiranu životinju, kosti lako pucaju jer nama dovoljno kalcija kako bi se izgradio kostur, deformiraju se udovi, vilica, nokti prerastaju itd. Davanje npr. velike količine salata i drugih namirnica koje imaju puno oksalata dovodi do pojave gihta i taloženja istih oko zglobova pa se kornjače otežano kreću uz jake bolove. No oni se odlažu i u unutrašnje organe pa ubrzo imamo jako bolesnu životinju s problemima u radu bubrega koje kratko i teško žive i konačno uginu.Ne higijenski uvjeti držanja dovode do razbuktavanja parazitarnih oboljenja, kožnih i slično.Ne davanje vode (postoji neko čudno vjerovanje da kopnene kornjače ne piju vodu što je potpuno netočno i štetno vjerovanje!) dovodi do problema s bubrezima, srcem i cijelim nizom bolesti koje se nadovezuju na ovo stanje.Isto tako ove kornjače treba i kupati ili im napraviti, vrlo pažljivo, ne duboko kupalište kako bi se same išle okupati kada im to treba. Ulaz u vodu treba biti postepen vrlo pažljivo izveden kako se kornjača ne posklizne i ne preokrene na leđa pa se uguši, ali tako da lako ulazi i izlazi iz vode. Ako to nije moguće onda ih sami trebamo kupati u čistoj blago temperiranoj vodi praktično svaki dan.

No ukoliko se držite svih ovih načela koje smo naveli, te ako pazite da vašu kornjaču nikako ne može dohvatiti pas, mačka, neka druga životinja,da ne odluta na cestu, da nemate zlonamjernog susjeda, vaša kornjača može dugo živjeti i biti vrlo zdrava i vesela. Poznata je činjenica da ove kornjače vrlo dobro mogu raspoznati osobu koja se o njoj brine, iskazivati razna ponašanja koja bi mogli reći da se ne razlikuju puno od drugih životinja te da ljudi koji imaju jednom kornjaču kao ljubimca uvijek žele imati ponovo kornjaču, odnosno doživotno se u njih zaljube. Radi se o tihim, nenametljivim i ne zahtjevnim životinjama (ukoliko inicijalno sve dobro složite !)

Kornjače se ne kupuju djeci, zahtjevna i skupa oprema premašuje puko udovoljavanje željama , novčano i brigom. Moramo shvatiti da kopnenekornjače dugo žive, u Hrvatskoj meni poznati zabilježen vijek jedne kopnene kornjače jest 82. godine te je nadživjela i svoju vlasnicu prije nego li je sama uginula. Dakle imajte na umu da to nije ljubimac od par godina brige nego od par desetljeća brige, da će i možda vaši nasljednici imati tu istu kornjaču. Pa prije nego što kupujete kopnenu kornjaču kao ljubimaca prvo što trebate odlučiti jest : MOGU LI JA TO I TKO ĆE AKO JA VIŠE NE MOGU ILI NEĆU?

Naš  Centar za zbrinjavanje zaprimio je dosta kornjača upravo radi ovih nekoliko problema; starosti ili smrti vlasnika a odbijanjem nasljednika da se brinu o životinjama, te odustajanja već od nekoliko mjeseci, godina i desetljeća.

 
Osnove držanja kopnenih kornjača
Osnove držanja kopnenih kornjača

 
IstHarriet, kornjača sa Galapagosa
 
Harriet, kornjača sa GalapagosaGodine 1992. sve što se znalo o Harriet je njena nedavna prošlost, odnosno gdje je provela zadnjih 40 godina svog života. Obzirom na morfološke karakteristike smatralo se da je ona kornjača iz Santa Cruza (Geochelone nigra porteri). U queensland park, Harriet je došla 1987. godine iz Fleays utočišta gdje je bila poznata kao čest lik u knjigama obzirom da je David Fleay bio pisac. No, kako je on našao Harriet? -->> pročitaj