Dragi ljubitelji prirode i životinja!

Još je jedno ljeto prošlo a da se javila samo jedna volonterka za othranu svima nam dragih vrana i golubova, a ukupno troje ljudi othranilo je po kojeg vrapca ili ptičice pjevice, jedna obitelj je pronađenu vranu zadržala i hrani ju.

 

Awap

 

Za othranu sisavaca (vjeverice, ježeki, srne, kune i lisice) nije se javio nitko, za ptice grabljivice svega jedna volonterka (dvije koje su se javile i prošle godine za 3 sove), za rode i slične ptice niti jedan.

 

Kako vam se čini? Prema preliminarnoj analizi podataka od 01. 01. 2013. do 31. 07. 2013. primljeno je novih 462 životinje. S stanovišta prosječnog ljubitelja ovo je puno ili malo?

Naime posljednjih dana suočena sam s nekorektnim, doduše starijim, a da toga nisam bila, na sreću, svjesna, komentarima raznih pojedinaca o tome što i koliko jesmo ili nismo. Naime nije mi jasno da li ste svjesni da nam godišnje prođe oko 700 životinja kroz ruku. Najviše je ptica pa tek onda ostalih skupina životinja. Naglašavam  da je problem u tome što je najveći priljev životinja  izmeću 4. i 8. mjeseca zbog  enormno velikog broja mladunaca koje treba često hraniti. Naime spočitava nam se da možda nismo baš i ljubazni previše u pojedinim slučajevima, pa se spominju i nekakve eutanazije i to osoba koje nikada nisu bile u direktnom obraćanju ili uopće imaju pristup podacima pa me zanima kako se uopće usuđuju iznositi bilo kakve konstatacije o tome.

Gotovo uvijek se radi o osobama koje se referiraju na vrane i golubove, a gotovo nikada na osobe koje se brinu o npr. sokolovima ili drugim grabljivicama. Ne spominjem to zato što ih  smatram manje vrijednim životinjama ali koliko bi mi to broj vrana i golubova morali  (uopće gdje piše da moramo?) prihvatiti a da nas se proglasi ljubiteljima (ako ovo nije puno onda molim da mi se jave oni koji su više, bilo bi mi jako drago da se upoznamo).

Ponovo napominjem da  su to ptice koje bilo koji građanin može njegovati i hraniti jer ne jedu visoko specijaliziranu hranu koju teško ili nikako ne mogu nabaviti. Osim toga ne radi se o zaštićenim vrstama stoga ih mogu imati i kao kućne ljubimce , također ne podliježu nikakvim zakonskim sankcija ako ih drže kao što bi to moglo biti ako drže zaštićenu vrstu. Dakle u čemu je problem; ljubavi očito ima ali gdje onda zapinje kada nama dolaze tolike životinje?

Bit će da se radi o  konformizmu, lijenosti, bahatosti i sistemu brigo moja pređi na drugoga. Interesantno je da se uvijek referiraju oni ljudi  koje smo pokušali nagovoriti da sami preuzmu brigu (to uvijek radimo, nadam se da je jasno zašto), ali koji to nikako nisu htjeli, rekli bi da su se rukama i noga branili da se malo brigaju o životinji koju su našli. Pa je sljedeće što se  pitam zašto se onda na forumima ne javljaju oni kojima smo riješili problem, a da oni ništa ne moraju jadni sami a kojih je očito u daleko većem broju?  

Dakle, osim ogromnog broja vrana i golubova koje imaju odličnu skrb i nisu ničime uskraćene ili zanemarene dolaze sve moguće druge životinje koje trebaju pažnju i skrb. Zato, lijepo molim one koji jako vole vrane i golubove da se organiziraju u neku udrugu koja će se baviti samo njima, mi ćemo dati vrlo korisne i praktične savjete s stanovišta onih kojima prođe kroz ruke godišnje preko 120 vrana i golubova (a ne 1-3 komada, maksimalno) jer vidim da je postalo jako moderno davati savjete, a nikako ne prihvaćati životinje i baviti se živim stvorovima. Također ćemo prosljeđivati vrlo rado i nesebično sve te životinje u udrugu ili skupini građana koji će se onda velikom ljubavlju, pažnjom i požrtvovnosti brinuti o njima. Mislim da oni koji se ovim temama na zlonamjeran i površni način bave  na raznim forumima (osim što imaju očito puno vremena piskaranjem po forumima ubijati to vrijeme, ali im ne pada napamet hraniti životinje) nisu svjesni koja je količina hrane, veterinarskih zahvata, prostora, vremena i brige potrebno za zbrinjavanje ovakve količine životinja.

Razne udruge koje su se počele baviti divljim životinjama nude suradnju ali se odmah ograđuju da o živim životnijima, eto baš sada nisu u stanju se brinuti. Dakle, teoriju smo odavno savladali pa ne vidim što bi mi netko tko nema nikakvog praktičnog iskustva mogao npr. savjetovati, a naša želja jest da se jave volonteri koji će imati:

1. volje za potrošiti vrijeme (osim na forumima) na othranu, brigu ili njegu
2. koje će imati u stanu mjesta za jednu do dvije krletkice ili boxa u kojem će moći držati životinju (naime nekako se čini da nitko nema mjesta niti za krletku u stanu, a kamo li za volijeru u dvorištu). Pa barem do faze kada ju mi možemo preusmjeriti u naše  letnice gdje će se dovršiti rehabilitacija
3. male udruge nisu u stanju podnijeti ovako veliku količinu životinja jer nemaju niti prihvatni a niti radi kapacitet, niti znanja ali očito niti volje.

To što naš Centar ima rezultat je dugogodišnje sustavne  gradnje i povećavanja kapaciteta iz vlastitit resursa. Niti nam je itko išta poklonio, a donacije su isključivo u materijalu. No volijere se, ljubitelji dragi, ne naprave sami niti plandujući po plažama za ljetnih vrućina nego se zasuču rukavi i uvijek se još nešto izgradi, ponovo volonterski  jer u našim uvjetima sretan si ako dobiješ i materijal da nešto napraviš.

I zato mi imamo a drugi nemaju; nemamo godišnjih odmora, super nam je na temperaturi od 38 stupnjeva baviti se betonažom, zavarivanjem i slično. Stoga ako nemate vremena ili uvjeta da hranite, othranjujete ili smještavate životinje možete doći pomoći kod izgradnje jer novih volijera, štala itd. nikada dosta i svake godine se mora nešto novo izgraditi ili obnoviti i to obično traje par dana, dakako oko 10 sati na dan se radi kada se krene. Dakle mi bi molili za suradnju konkretne i egzaktne  naravi.

Ispada nekako da na 1000 savjetnika ide 1 praktičar. E sad, ili je praktičar jako, jako pametan i vrijedan ili ima previše savjetnika. Problem je ako i praktičaru tu i tamo nešto zapne doživi kritiku 1000 savjetnika, pa sad mi se nekako čini da je ovaj praktičar (narod ima jako zgodnu rečenicu kojom bi opisao što se to praktičaru radi ali ovo je ipak javna stranica pa nećemo citirati narod koji dobro zna o čemu se tu radi) ima puno problema a sam si je kriv. Kao što vidim (također spadam u kategoriju praktičar) kroz dugi niz godina, status i mentalno stanje "savjetnika" je nepromjenjivo i gotovo nikad ne prelazi u status "praktičara".

Stoga ponovo molim da nam se jave volonteri koji bi svoju veliku ljubav prema životinjama pokazali kroz praktični, požrtvovni rad. Oni koji imaju primjedbu molim da se direktno obrate na naše emailove kako bi razriješili nedoumice ili eventualne nesuglasice, a bez prethodnog piskaranja po forumima koje mi niti ne čitamo jer nemamo vremena, osim ako nas netko ne upozori. Interesantno je da se naša imena i prezimena znaju i ljudi bez problema njima barataju, a sami se skrivaju iza raznih pseudonima. Čega se to oni boje? Elementarna kultura i fer plej bi bio kada bi se kritičar potpisao ako iza svojih kritika za koje smatra da su ispravne i na mjestu stoji. No kažem, savjetnika i kritičara nam je i previše, mi vapimo za volonterima - praktičarima.

Nadam se da će sljedeće godine biti više sreće s volonterima, ali na žalost kroz iskustvo od više od 15 godina čini mi se da se stvari neće promijeniti. Usprkos široko rasprostranjenoj ljubavi prema životinjama .

Predsjednica udruge
DVM I. Bata