Ježevi
Jež
Foto: Masa Bajc
Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći  broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba paranje ili pak kada mali ježići dovoljno odrastu da počinju samostalan život. Naravno da je to povezano upravo s njihovom velikom aktivnošću u sumrak, odnosno noću te ih je tako teško na vrijeme uočiti na cesti, kao i naravno sve  veći  broj automobila čak i na lokalnim prometnicama.

 

 

 

 

O JEŽEVIMA

U našem podneblju živi Evropski jež (Erinaceus europaeus) široko rasprostranjen  u praktično svim  staništima

STRADAVANJA

Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći  broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba paranje ili pak kada mali ježići dovoljno odrastu da počinju samostalan život. Naravno da je to povezano upravo s njihovom velikom aktivnošću u sumrak, odnosno noću te ih je tako teško na vrijeme uočiti na cesti, kao i naravno sve  veći  broj automobila čak i na lokalnim prometnicama. Slijedeći faktori  koji utječu  na veliku smrtnost ježeva je zagađenost okoliša te posljedična akutna ili kronična  trovanja, zatim ozljede nanesene kosilicama koncem  proljeća (  opet u vrijeme kada majke izlaze i kreću se s mladuncima), zatim namjerno ozljeđivanje vilama ili drugim predmetima.

Najmanje ježeva stradava od bolesti bilo kojeg uzroka .No najčešće bolesti koje ih pogađaju su tumori,   omašćivanje jetre, kardiovaskularne bolesti, te tzv. wobbly hedgehog sindrom koji je sličan multiploj sklerozi kod ljudi. Ova se bolest očituje kao gubljenje  kontrole nad mišićima te se prvo primjećuje kako ježić nesigurno hoda, zanosi se te se čini i da gubi koordinaciju, pada, no naravno , kako bolest napreduje, tako dolazi do poteškoća s disanjem te i do prestanka rada srca. Još se uvijek ne zna točan uzrok ovoga sindroma.

Što se tiče tumora najčešći su karcinomi posebno koštani koji vrlo brzo metastaziraju te ježevi relativno brzo ugibaju od vremena pojave prvih simptoma.

Omašćivanje jetre u direktnoj je vezi s pogrešnom prehranom i uglavnom je primjećen kod ježeva koji su držani u zarobljeništvu a hranjeni su hranom bogatom masnoćama i šećerima. Naravno da se uz ovu bolest javljaju i oboljenja srca.

Posebno je potrebno napomenuti da je jež u dvorištu vrlo korisna životinja jer jež jede velike količine puževa, zatim malih miševa i drugih glodavaca također i kukaca,  te je tako izuzetno koristan tako da su  namjerna ubijanja ili ozljeđivanja  ježeva potpuno nemoralna , neopravdana pa čak i štetna za domaćinstva.

U kućama u kojima je jež dobro došao uočeno je da se iste obitelji svake godine ponovo mogu vidjeti te su naravno dobro došli gosti koji de fektato očiste kuću od raznih štetočina.

Pošto u proljeće u Centar za zbrinjavanje  dobivamo obično mnoštvo beba-ježeva koji su ostali bez majke iz bilo koga razloga. Jasno je da je potrebno takve bebe othraniti i onda ih pustiti u prirodu jer je jež u biti skitalica koji se na nekom mjestu može svojevoljno zadržavati neko vrijeme ali isto tako bez nama vidljivih razloga vrlo brzo može nestati te nema smisla zadržavati ga na jednom mjestu a pogotovo ne u stanu. Kao što ćemo opisati neizmjeran je učinak na zdravlje ježa  kao i na prirodu  kada se jež vrati u prirodu i tamo živi svoj život bez obzira na navedene opasnosti koje ga očekuju. Mnogi ljudi imaju velike simpatije i ljubav prema ježevima no kada jež jednom preraste iz bebe u  odraslog ježa on više nije vezan uz osobu koja ga je othranila te je sposoban za vođenje samostalnog života.

 

OSNOVNE BIOLOŠKE I FIZIOLOŠKE VRIJEDNOSTI KOD JEŽA





Težina M 800-12000g
Ž 400-800g
Temperatura (rektalna) 34-37st. C
Spolna zrelost 9-10 mjeseci
Gestacijski period 32 dana
Broj malih 3-5 (može i do 8)
Težina malih kod rodenja 8-15 g
Mladuncad otvara oci 13-16 dana
Prestanak dojenja 5-6-tjedana
Životni vijek 6-10 godina
Temperatura optimalna za život 22-27 st.C


POSTUPANJE S ODRASLIM JEŽEVIMA (tjelesna težina iznad 400g)

Već smo spomenuli da i odrasli ježevi mogu biti bolesni i da su najčeće ozlijeđeni. Dakle prvo treba vidjeti kakva je ozljeda i pružiti prvu pomoć kao i bilo kojoj drugoj životinji:
-ZAUSTAVITI KRVARENJE, ILI AKO SE IMA PRVA POMOĆ S STERILNOM KOMPRESOM ILI NEČIM ČISTIM PREKRITI RANU. NAIME, VRLO ČESTO U TOPLIM DANIMA VRLO BRZO MUHE MOGU ZAGADITI RANU PA TO SVAKAKO TREBA SPRIJEČITI. Omotajte ježa nekom krpom,ručnikom,  nakon prekrivanja rane kako ne bi sami sebe ozlijedili na bodlje. Što prije otpremiti ježića do najbližeg veterinara ili proslijediti u naš Centar za zbrinjavanje.
Nije uputno da nudite vodu a još manje hranu u tim trenucima jer je vrlo često životinja već u traumatskom šoku te će odbijati bilo što ponuđeno, zatim je u velikom strahu čim ju netko dodiruje (sklupča se)  tako da je to često bespotrebno i uzaludno. U takvim slučajevima treba prepustiti stvari osobi koja će pružiti stručnu pomoć. Jedino u slučajevima kada je jež nađen kod ekstremno visokih temperatura (iznad 30 st. C) ili  ako bi transport trajao dulje od 3 sata može se ponuditi ali vrlo malo vode.
Poželjno je naravno da se životinja transportira što je moguće brže.
Jasno je da se životinja ne smije dodatno gnjaviti jer se time riskira da se počne braniti a najmanje je poželjno da vas ugrize ili da se jako nabodete.
Posebno treba napomenuti da ježeve bodlje nisu otrovne !No nabosti se na njih nije ni malo ugodno.

Ukoliko niste u mogućnosti transportirati ježa koji je ozlijeđen obavezno morate posjetiti veterinara jer većina ozljeda kod ježeva ukoliko ne dobije adekvatni antibiotik završava smrtno.
Posebno su opasne rane koje nanose mace ili grabljivice jer  su nanesene obično kandžama pa  ne krvare jako ali se zato infekt unese duboko u ranu  te se razvijaju smrtonosne bakterije koje  na kraju usmrte životinju a da objektivno ne postoji  velika rana .




PREHRANA MLADOG ODNOSNO ODRASLOG JEŽA (tjelesna težina iznad  400-500g)



U prirodi ježevi jedu insekte, gujavice, puževe, male vertebrate i voće..

Primjeri što i kako hraniti ježića ukoliko sami brinete o njemu :
1.    danas postoji gotova hrana za ježeve koja sadrži mljevene insekte i druge sastojke. No nije dovoljno davati samo tu hranu Treba dodati voće (uglavnom dajte sezonsko voće koje uspijeva u našem podneblju a izbjegavajte agrume). Ježevi posebno vole bananu i dozvoljeno je nuditi im u jelovniku. Dakle pojednostavljeno :
–narezati miks povće  (špinat, matovilac, rikola, radič, salata), zatim naribati ( jedna žlica mrkve, celera ili nekog drugog korjenastog povrća ili nekoliko njih),  četvrtina jabuke narezane, četvrtina banane narezane, nekoliko narezanih bobica grožđa, maline, kupine ili borovnice ili suhih grožđica
- STAVITI NEKOLIKO CRVIĆA ILI NA HRANU ILI U POSEBNU ZDJELICU (oko 10 komada) a može se dati i cvrčaka. Nudite   crve  brašnare i sl,  (nemate  veliki izbor takve hrane koja se može  nabaviti u zoo dućanima)
Ako nema insekata onda možete dati  1-2 žlice konzervirane hrane za mace /mačiće
-    1 žlica hrane za insektivore (dehidrat)
-    svježi kravlji sir, kuhana jaja, dječje kašice (tipa Hippo kašice- sve kombinacije okusa  dolaze u obzir samo ne one s karfiolom i keljom jer te _ izazivaju nadutost i proljev) se također mogu davati ali svaki 2. ili 3. dan.

Osnovna pravila:


1.    hrana mora biti svježa i servirana pod večer jer ježevi preko dana spavaju a aktivni su u sumrak i noću. Stoga hrana , a pogotovo ostavljena na suncu fermentira te je do navečer neupotrebljiva.
2.    izbjegavajte mlijeko osim ako se ne radi o bebi-ježu (vidi kasnije!)
3.    kruh namočen u mlijeku ne smije se davati
4.    povrće tipa karfiola i kelja nije dozvoljeno davati
5.     prostor u kojem jež boravi mora biti ograđen (kaveznog tipa) jer su ježevi i dobri kopači i dobri penjači. Isto tako trebaju imati kućicu za spavanje a najbolje je da se stavi sijeno u nju jer je to ekološki izbor materijala, lako ga je zamijeniti i bio-razgradiv (pogodan za kompost). Ukoliko se ježa pustilo u prirodu ili otpremilo u utočište najbolje je sve što je bilo u kontaktu s ježom jednostavno zapaliti (ježevi mogu imati i ektoparazite i endoparazite) pa je to najjednostavniji način dezinfekcije.


ODHRANA BEBE-JEŽA

Mali ježići ostaju bez majki iz više razloga ; trovanja, stradavanje majki kada izlaze po hranu, a najveći broj ih strada kada  i sami počinju izlaziti iz brloga .
U nekoliko slijedećih slika pokazati ćemo otprilike u kojoj su dobi ježići kojeg ste pronašli što je vrlo važno kako bi se znali vladati.

Beba jež
Beba jež u prvom tjednu starosti

Beba jež
Beba jež u dobi 2 - 3 tjedna

Privikavanje na samostalno hranjenje
Privikavanje na samostalno hranjenje
Privikavanje na hranjenje u prirodi
Privikavanje na hranjenje u prirodi

Priprema za puštanje ježa
Priprema za puštanje
Transport ježeva
Spremni za transport

Puštanje ježa u prirodu
Puštanje ježa u Samoborskom gorju 2007.

 

Donje slike je slikala Masa Bajc iz Čakovca, koja je  ježića našla, pružila pravilnu njegu i proslijedila u AWAP!

Beba jež
Photo: Masa Bajc

Image
Photo: Masa Bajc

Image
Photo: Masa Bajc



1.STAROST IZMEĐU 1-7 DANA
Bebu odmah utopliti (termofor, boca s toplom vodom, električni grijač).
Treba svakako   potražiti majku u blizini ili pričekati da se vidi da li će se mama vratiti. Vrlo je važno da je beba posisala prvo majčino mlijeko koje nazivamo kolostrum jer ono ima antitijela koja štite bebu od infekcija u prvo vrijeme nJezina života pa je neobično važno da ga ježić dobije. Obično ga beba posiše u prvih 24 sata. Ako ga beba nije posisala takvi ježići obično ugibaju bez obzira što mi činili.

Prvi tjedan se bebe hrane svaka 2-3 sata a kasnije se taj period između hranjenja povećava  za po jedan sat u svakom  slijedećem tjednu.
Najbolji rezultati pokazani su ako se hane bebe kozjim mlijekom, sve ostale zamjene pokazale su se nedostatnima te je vrlo mali broj ježića preživljavao hraneći se drugim vrstama zamjenskih mlijeka. Mlijeko treba biti mlačno (nikako hladno!) što znači da ga prije svakog hranjenja treba prigrijati na blago toplo.
Količine koje posišu  (kao orijentir) su:
1-2g na dan za bebe u prvih 10 dana starosti
4-5g/dan u 2-3 tjednu života
7-9g/dan između3-9 tjedna života

Najbolje je hraniti kroz kapaljku ili na špricu od 2 ml . Upotreba dudica ma kako male bile pokazao se lošim jer ili teško vuče kroz otvor na dudici pa brzo odustaje ili  ostaje gladan ili je otvor pre-veliki pa dolazi do zalijevanja i mogućeg ugušenja s mlijekom.
Čvrsta hrana  (mačja konzerva ali za bebe mace i ostalo što je navedeno u prehrani u prethodnom poglavlju) počinje se nuditi već s 3 tjedna starosti (male količine) , smanjuje se broj mliječnih obroka  te većina ježića prelazi na samostalno hranjenje već u dobi s 5-6- tjedana. Nekima treba manje a nekima druže vrijeme tako da nije potrebno forsirati ili se pretjerano zabrinjavati ako se stvari ne odvijaju u navedenom terminu.U svakom slučaju ako još s 8 ili 9 tjedana uopće ne uzimaju čvrstu hranu onda treba posjetiti veterinara i pregledati mladunče.
Isto tako čim se počinje nuditi čvrsta hrana treba početi ostavljati i svježu vodu.

Ako postoji neka majka ježica u blizini može joj se pokušati podmetnuti i nađena beba, što ponekad i uspijeva.   Ako se zamjenska majka buni ili ne pokazuje interes treba preuzeti brigu za ježića i hranjenje u vlastite ruke.

OPĆE UPUTE

Ne odustajte!  U početku ima mlijeka posvuda, jasno je da im bilo kakva zamjena za majčino mlijeko nije fino, a i problem je prilagodbe bebe da jede u ovakvim uvjetima.

Prije hranjenja obavezno oprati ruke.! Bebe su vrlo osjetljive na infekcije naročito E. Colli (iz vašeg probavnog trakta!) . Općenito bebe moraju biti držane na već spomenutim termoforima, čiste i iza svakog hranjenja treba izmasirati trbuščić (vrlo nježno) kao i predio anusa kako bi došlo do izbacivanja izmeta.  Majka to čini tako da ih liže poslije obroka, to ne služi samo kao klasično «pranje» nego i kao stimulacija za mokrenje  i defeciranje.. Onaj koji se brine o bebi to čini   s pomoću smotuljka vate kojim masira potručje trbušćića i analnog otvora nekoliko minuta. Bebe na zamjenskoj prehrani imaju nešto rjeđe stolicu  nego bebe koje othranjuju majke ježice. Isto tako treba bebu očistiti poslije hranjenja od ostataka mlijeka.
Najbolje je držati bebe u tzv. boxevima (za hrčke ili zamorce) u koji se stavi prvo grijač, zatim pamučna krpica na grijač te onda krpica u koju se stavljaju bebe a pokrije se poklopcem koji je perforiran (ti boxevi imaju baš takve poklopce) kako bi bilo zraka i normalnog strujanja zraka a muhe ili drugi insekti ne mogu doći do bebe.
Normalno je da će beba već u 4-5 tjednu života biti živahna i da se može preseliti u veći kavez za npr. zamorce ili zečeve. Na dno se stavlja bijeli papir (ne novine!), te na to sloj hoblovine (ne smije biti sitna nego krupnija hoblovina jer sitna ulazi u nosnice te izaziva probleme s disanjem, kao i alergije nos  i nikako porijeklom od hrasta ili oraha jer izaziva vrlo jake alergije koje čak mogu smrtno završiti za mlade životinje). Na to se stavi sijeno i napravi se kućica. Takvu stelju treba redovito čistiti odnosno svakodnevno uklanjati zaprljane dijelove.
Ukoliko jež ne želi neku vrste hrane jesti ne forsirajte nego nađite ono što mu je odgovarajuće. Nikako ne ostavljajte hranu više od nekoliko sati jer smo rekli da to nema smisla jer se ukiseli a ako ju ježić ne pojede odmah onda ju vjerojatno niti neće pojesti .
Općenito kod bilo koje životinje treba u potpunosti izbaciti našu narodnu da ako ogladni da će sve pojesti što mu se ponudi. Sigurno je da neće i da može uginuti.

Ukoliko imate bilo kakvih nedoumica najbolje je obratiti se Centru za zbrinjavanje gdje ćete obiti savjet ili odmah  odpremiti mladunče u rehabilitacijski centar.