Hrvatska doktorica Dolittle
Image Tretirati životinje kao bića s jednakim pravima, potrebama i osjećajima kao ljudi, posvetiti život pomaganju životinjama, odreći se godišnjih odmora, boriti se za svaku ranjenu pticu, vjevericu ili slona - takav je životni put odabrala Ingeborg Bata, veterinarka zagrebačkog Zoološkog vrta i voditeljica Centra za zbrinjavanje divljih životinja.

 

 

 

 

Oduvijek je htjela biti veterinar, a s generacije na generaciju prenose se priče o njezinoj iznimnoj komunikaciji sa životinjama zbog koje je dobila i nadimak “hrvatska doktorica Dolittle”.

 Image

Baš poput slavnoga lika britanskog pisca Hugha Loftinga, zagrebačka doktorica život je posvetila brizi za životinje, no za razliku od njega, okolina, suprug, susjedi, suradnici i prijatelji ne gledaju je kao čudakinju, nego je razumiju i podržavaju. Iza priča i legenda krije se jednostavna žena sitne građe, koja dane provodi sa životinjama.

-  Životinje imaju osjećaj za estetiku, imaju dugotrajno pamćenje, vežu se uz druge životinje i ljude, imaju sve emocije kao i mi - objašnjava veterinarka dok šećemo Zoološkim vrtom, nasmijavši se na ideju da sa životinjama razgovara.

Image- Pravo je pitanje u kojoj su mjeri ljudi sposobni shvatiti način na koji životinje komuniciraju i kako to tumačimo. Životinje osjećaju kako ih percipiramo, osjete da ih volite, želite li im pomoći ili ih tretirate kao nekakvu stvar - ističe Ingeborg Bata. Doktorica Bata je u svibnju 2002., osnovala je Centar za zbrinjavanje divljih životinja koji svake godine bilježi porast broja životinja od 50 posto. To su papige, vjeverice, lasice, kune, sove i druge životinje koje su vlasnici odbacili ili su pronađene ozlijeđene u prirodi. Većina se nakon oporavka vrati u prirodu, a njih stotinjak u Centru je stalno smješteno.

- U jednom danu znamo imati i po deset intervencija, a onda je sljedećih nekoliko dana mirnije. Usred dana znaju me nazvati da se nekoj životinji nešto dogodilo i onda trčim iz ZOO-a u Centar - ispričala je Bata, a mi smo se u to i sami uvjerili kada je naš prvi sastanak prekinula jer je pronađena ozlijeđena roda. Roda je na kraju bila dobro, no radni dan doktorice nije bio puno mirniji.

Trenutačno je zvijezda Zoološkog vrta beba morskog lavića koju zaposlenici zovu Skušica, a čiji su prvi dani života bili neizvjesni. Zaposlenici i veterinari oko nje su dežurali 24 sata dnevno, vodili računa jede li redovito, hranili ga bočicom i nadgledali dok spava. Kritično je razdoblje pri kraju. Beba koja će za nekoliko dana napuniti mjesec dana uskoro će početi jesti ribu, a Ingeborg Bata i ostali moći će odahnuti.

- Najburniji su ožujak, travanj i svibanj kada ima puno beba u ZOU te ako se neka životinja razboli. Tada se danonoćno dežura i nema slobodnih dana - objašnjava Bata uz koju u ZOO-u radi još samo jedan veterinar.

Osim sa svojom dugogodišnjom kućnom ljubimicom, leopardicom Tenom, Bata je poseban odnos imala i s lani uginulom azijskom slonicom Patnom. Prošla je godina za nju bila posebno teška: uginule su obje slonice, a u studenome su i njenoj Teni otkazali bubrezi.

- Takva divlja životinja vjerojatno je najodanija. S Tenom sam imala poseban odnos, nju morate prihvatiti u potpunosti i morate joj vjerovati. Iako su leopardi načelno opasne životinje, Tena 15 godina nije nikome ništa učinila, nije bila nimalo agresivna. Taj je odnos teško opisati, životinja traži pažnju, voli kontakt i voli svoju rutinu na koju je navikla, a ja sam za nju uvijek nalazila vremena - priča doktorica koja se zbog ljubimca 15 godina odrekla godišnjih odmora i ljetovanja. Lani je izgubila još dvije drage družice. U svibnju je uginula slonica Patna, a u studenome i posljednja zagrebačka slonica Suma.

Image- Slonovi su jako inteligentne i prekrasne životinje. Imaju iste potrebe za društvom i ljubavi kao i ljudi. S Patnom sam se jako povezala i imale smo poseban odnos. Kada sam došla u ZOO, ona je već bila bolesna i ja sam se počela brinuti za nju. Cijelo liječenje ne bi bilo tako uspješno da nismo ostvarile takav kontakt u kojem je ona meni vjerovala i dopuštala da joj priđem i pomognem - prisjeća se s tugom Ingeborg Bata.

Kada je slonica uginula, svi su timaritelji i veterinari to teško podnijeli. Iako su znali da su slonice stare i bolesne, nakon njihove smrti ostali su šok i tuga.

- To je kao kad ugine prijatelj - uspoređuje doktorica.

Danas kod kuće nema divljih i egzotičnih ljubimaca, ali je okružena sa sedam pasa i nekoliko mačaka, uglavnom spašenih s ceste nakon što su ih stari vlasnici odbacili ili ozlijedili. Ljubav prema životinjama za nju nije samo fraza, transparent kojim će mahati na nekom od glavnih gradskih trgova. To je njen način života, ona ljubav prema životinjama živi od 0 do 24, 365 dana u godini, podređujući svoje vrijeme tome da im pomaže. Već 25 godina ne jede meso i smatra da je čovjek tijekom povijesti sustavno eksploatirao životinje.

- Povijest životinja uz čovjeka je eksploatacija. Puno se toga životinjama nije priznavalo samo da bi ih se moglo sa što manje grižnje savjesti eksploatirati. Mi smo podredili životinje sebi, a svi načini objašnjavanja i uvjeravanja da one nemaju emocije i intelekt upravo su zbog toga da bi ih se svelo na razinu o kojoj ne treba razmišljati kao o jednakima, te ih nastaviti bez grižnje savjesti koristiti za hranu i bunde - kaže Bata.

ImageZagrižena vegetarijanka postala je na fakultetu kada su u sklopu nastave obilazili klaonice. Tada je shvatila da čovjek to može napraviti više ili manje bolno, ali da to ne mijenja činjenicu da se životinje ubijaju i da one točno znaju što ih čeka.

Zašto je ipak odabrala Zoološki vrt, objašnjava samo jedna riječ - pomaganje. Liječenje zatočenih, kao i divljih životinja životna joj je misija, a naglašavanje suživota s prirodom smatra utopijom.

- Životinji je mjesto u prirodi, slažem se, ali pitanje je gdje je danas ta priroda. Hrvatska je premrežena cestama, uništeni su izvori vode, sve je podređeno čovjeku. Ona svoju zaštitu životinja živi svakodnevno, zahvaljujući njoj mnoge su životinje preživjele bolesti i ranjavanja, a velik ih se broj nakon oporavka vratio u priroduUvijek kada vraćamo životinju u prirodu, imamo problema jer što je danas od te prirode ostalo?

 Image 


Centar za spašavanje i zbrinjavanje divljih životinja, koji je pokrenula Ingeborg Bata, jedini je te vrste u Hrvatskoj, a u Kraju Gornjem kod Zaprešića raspolaže velikim prostorom i ima kapacitet za sve brojnije životinje koje u njega stižu. Međutim, njihov rad otežava, kako to obično biva, nedostatak novca za radnike i opremu. Svi koji rade u Centru, volonteri su koji se životinjama ne mogu u potpunosti posvetiti, već dolaze samo kada nađu vremena.

- Voljeli bismo tim volonterima barem platiti kartu za put do Centra, a ne možemo ni to. U proračunu Grada ne postojimo jer oni priznaju samo pse i mačke, pa ovisimo o privatnim donacijama - požalila se Ingeborg Bata.

 

Piše: Lana Mindoljević
Foto: Ranko Šuvar, Sandra Šimunović

Jutarnji list