Zeleni legvan - zelena iguana
Image

 

 

U posljednje je vrijeme zeleni legvan ili zelena iguana (Iguana iguana) sve popularnija vrsta kako u zoološkim vrtovima tako i u terarista. Razvili su se i posebni programi uzgoja naročito ugroženih podvrsta te vrste.
Postoje dvije skupine ljudi koji se odlučuju za kupovinu takvog kućnog ljubimca: oni koji samo slijede trenutne trendove jer je jednostavno "cool" imati legvana ili bilo kojeg neobičnog kućnog ljubimca te istinski zaljubljenici u gmazove. Pripadnici potonje skupine ponašaju se odgovorno nastojeći svojim životinjama pružiti najbolje uvjete, čitaju stručnu i popularnu literaturu s tom tematikom, brinu o bolesnom ljubimcu.
Prirodno stanište legvana zauzima područje od Meksika do Paragvaja i sjeveroistočnog Brazila kao i mnoge Karipske otoke. Žive uglavnom uz rijeke u grmlju i krošnjama drveća a i odlični su plivači. Mužjaci u prisustvu spolno aktivnih ženki iskazuju izrazito teritorijalno ponašanje: na određenom području (kojeg mogu činiti samo jedno ili dva drveta) mogu se, ukoliko ima dovoljno hrane, zadržavati mjesecima. No neka su istraživanja pokazala da mužjaci obično zauzimaju teritorij od oko 800 do 2 200 m2 a ženke oko 2 450 m2.  
Veličina terarija
Zakonski minimum za držanje guštera predviđa minimalnu veličinu prostora  4 x 3 x 3 (d x š x v) duljine životinje pri čemu je prostor za svaku dodatnu jedinku potrebno proširiti za 15%. Naravno, veći prostor je i bolji prostor.

 Hrana


ImageZanimljiva je činjenica da legvani provode čak 90% do 96% vremena odmarajući se a svega 1 % jedući. Glavninu obroka koji traje svega 20 – 30 minuta čini lišće, grančice i vitice raznih penjačica.
Vrlo je važno napomenuti da legvani pripadaju malobrojnoj skupini herbivornih (biljojedih) guštera (zajedno sa Uromastiyx spp., Hydrosaurus spp., Brachylopus spp., Corucia zebrata). Njihova prehrana u prirodi uistinu je složena. Tako je npr. istraživanje u Panami, analiziranjem sadržaja želudaca u 31 legvana pokazalo veliku raznovrsnost prehrane: pronađena hrana bila je podrijetlom od čak 26 biljnih vrsti.  Od toga je u 24 uzorka utvrđeno samo lišće, u 4 lišće i cvjetovi, u 2 samo voće a u 1 samo cvjetovi. Zbog kompleksnosti prehrane u prirodi, izrazito ju je teško prenijeti u zatočeništvo zbog ograničene ponude lisnate hrane pa se, na žalost, često preporuča jednoličnija prehrana.
U zatočeništvu su legvani primorani na prehranu koja nije specifična za njihovu vrstu. Stoga je vrlo važno da su obroci dobro izbalansirani. Često vlasnici legvana pružaju izgovor da njihov ljubimac određene namirnice «ne voli». Izbjegavanjem takvih artikala životinja će jesti samo neke namirnice bez obzira na hranjivi sastav takvog obroka. Treba napomenuti i da je većina jelovnika koje vlasnici legvana nude svojim ljubimcima sazdana na anegdotama, vlastitim iskustvima i spekulacijama a ne na znanstvenim činjenicama.
Sva hrana koja će se naći u obroku takve životinje mora biti oprana, narezana ili čak usitnjena sjeckalicom.  Nekoliko savjeta:
-    bespredmetno je nuditi životinju hranom ukoliko se prije toga nije sunčala.
-    hranu je potrebno navečer ukloniti bez obzira da li je pojedeno puno, malo ili nimalo.
Prehranu legvana treba uskladiti sa starošću životinja pa se tako preporučuje:
-    novorođene jedinke (duljine oko 35 cm) hrane se dva puta dnevno, jako usitnjenom hranom
-    mladi legvani do 2,5 godine i duljine od oko 90 cm hrane se jednom na dan, srednje usitnjenom hranom  
-    odrasle jedinke starije od 2,5 god i duže od 90 cm  hrane se jednom na dan krupnije sjeckanom hranom

  • Lisnato povrće:

U pravilan jelovnik nužno je uključiti minimalno 40 - 50% ovih namirnica: lišće  repe, gorušica, listovi i cvjetovi maslačka, djetelina, listovi mrkve, peršin, potočarka (?), listovi i cvjetovi hibiskusa, raštika, divlji luk, matovilac, endivija, metvica, korijandar. Špinat i repa sadrže visoku količinu oksalata dok kelj i brokula sadrže visoku dozu goitrogenih sastojaka (koji izazivaju gušavost).  Obje skupine namirnica mogu se koristiti ali u vrlo ograničenim količinama i obavezno u kombinaciji s prvom skupinom preporučenih namirnica. Razne vrste salata mogu se uvrstiti u jelovnik no kako imaju malu hranidbenu vrijednost (u usporedbi s ostalim tamnim vrstama povrća) preporuča koristiti ih samo u kombinaciji s ostalim namirnicama.

  • Ostalo povrće:

Uz lisnato povrće u jelovnik je potrebno uvrstiti i oko 40% namirnica poput graha, graška, slatkog krumpira i gljiva. Ribana mrkva može se dodavati samo povremeno zbog visokog sadržaja oksalata. Krastavci (svježi), rajčica, luk, masline, tikvice i rotkvice namirnice su male nutritivne vrijednosti no zbog raznolikosti i vitaminsko - mineralne vrijednosti dobro ih je uvrstiti u prehranu.

  • Voće

Ono se preporuča u minimalnim količinama – do 10% ukupne količine hrane. Prihvatljive namirnice su jabuke, banane, kruške i šljiva dok bi unos agruma trebalo svesti na minimum.

  • Gotova hrana

Dehidrati za gmazove (deklarirani kao potpuna hrana) pokazali su se lošim izborom ukoliko se koriste kao jedina hrana, budući da niti jedan takav proizvod nije zadovoljio kvalitativnu analizu. Stoga se oni mogu koristiti samo kao dodatak prehrani u količini od jedne žličice svaki drugi dan. Ako je izrazito tvrd potrebno ga je prethodno namočiti.  
Pseća ili mačja dehidrirana hrana koja se prije preporučivala nije pogodna za prehranu legvana budući da je njena upotreba u velikim količinama često kod tih životinja izazivala teške bolesti jetre i bubrega.

  • Minerali i vitamini

Pravilna upotreba vitaminskih i mineralnih preparata vrlo je važna kod svih gmazova pa tako i za legvane. U prvoj godini života legvana mineralne je pripravke potrebno na hranu sipati svakodnevno, a nadalje svaki drugi dan. Moramo imati na umu da legvan svoj rast i razvoj završava tek s navršene 4 godine života, te su minerali i te kako važni za razvoj čvrstih i pravilno građenih kostiju. Možete koristiti i pripravke minerala u tekućem obliku, ali nikako one koje sadrže samo kalcij. Takve kapi su terapijske i mogu se davati samo u dogovoru s veterinarom po točno propisanoj dozi.
Kod upotrebe vitaminskih kapi, koje su najčešće uljne zbog prisustva vitamina AD3E, treba biti vrlo oprezan. Preporučam obaveznu upotrebu u rano proljeće i drugi puta u jesenskim mjesecima. Vrijedi pravilo da jedna flašica vitamina ujedno znači i jedan dovoljan tretman. Kod doziranja se treba pridržavati uputa proizvođača. Treba posebno napomenuti da se uljne kapljice ne smiju koristi cijele godine, te da je minimalni razmak između vitaminskih kura dva mjeseca. U protivnom možete uzrokovati predoziranje što je također dovodi do  teško izlječivih bolest.
Voda
Voda mora biti uvijek prisutna te svakodnevno ponuđena svježa i čista.

  • Svjetlost

UV svjetlost igra vrlo veliku važnost u sintezi vitamina D i metabolizmu kalcija. UVA komponenta (valne duljine 320 - 400 nm) pomaže općem i psihološkom zdravlju životinje ali ne aktivira prekursore za sintezu vitamina D u koži. Stoga je životinjama neophodna UVB komponenta (valne duljine 290-320 nm) koja omogućuje aktivaciju vitamina D. Naravno, najbolji izvor UV svjetlosti je Sunce stoga se, ukoliko postoji mogućnost, preporučuje iznošenje životinja na sunčanje minimalno 15- 30 minuta, barem 2 puta tjedno (u ljetnim mjesecima). Kako staklo ne propušta cjelokupni spektar, sunčanje preko stakla (iza zatvorenog prozora) nije svrsishodno. Kada/ako sunčanje nije moguće, nužnost je postavljanje specijalnih UV- lampi ili žarulja  sa (sa UVA i UVB ili samo UVB spektrom). Zrake moraju pokrivati minimalno 25% prostora, ali ne više od 1/3 nastambe. Lampe također gube svrhu ukoliko se instaliraju iznad stakla. Obavezno je barem jednom godišnje zamijeniti lampe. Ispod lampi potrebno je pažljivo postaviti grane ili kamenje na koje će se životinje doći sunčati. Naime, udaljenost do lampe ne bi smjela biti manja od 40 centimetara kako bi se izbjegla mogućnost opekotina.
Poželjno trajanje svijetlog perioda je 12 sati.


Temperatura


Temperaturni raspon koji legvani mogu podnijeti kreće se od 18°C - 36°C sa optimumom od 28°C do 32°C. Kod niskih temperatura životinje počinju izbjegavati hranu a ukoliko se takve temperature nastave dolazi do poremećaja metabolizma, resorpcije hranjivih tvari te bolesti. U slučajevima granično visokih temperatura dolazi do «pregrijavanja» životinje te vrlo brzo i do uginuća. Poželjno je omogućiti temperaturnu razliku između noći i dana tako da se temperatura noću smanji, ali ne pada ispod 22°C.
UVB- žarulje predstavljaju i dodatno mjesto za grijanje tzv. «hot spot» a  za postizanje željene temperature a  mogu se dodati i  infracrvene lampe.
Za grijanje se ne preporučuju tzv. "tople stijene" (mogućnost opekotina!).


Vlaga


Treba osigurati vlagu od oko 50%.


Uređenje prostora


Legvani bi svakako trebali imati bazen za kupanje veličine dostatne za plivanje kako bi se potakla fizička aktivnost i aktivacija mišića, no kupke općenito imaju blagotvorno opće djelovanje.

 

 

 

Image  

 

 

Image 

Bolesti


U periodu od 1994 do 2001. u Hrvatskoj je provedeno istraživanje na 36 jedinki legvana. Rezultati istraživanja pokazuju da te životinje u najvećem broju  obolijevaju od bolesti koje se mogu svrstati u metabolička oboljenja koštanog sustava (MBD). One za posljedicu mogu imati oštećenja i drugih organskih sustava, posebice urogenitalnog te jetre.
Metabolička bolest kostiju (Metabolic bone disease - MBD): termin koji opisuje i uključuje više medicinskih poremećaja koji zahvaćaju integritet i funkcioniranje kostiju  uključuje :

Napomena:  za nazive bolesti najčešće se koriste termini iz humane medicine koji opisuju slične bolesti u čovjeka


Nutritivni sekundarni hiperparatiroidizam (Nutritional secondary hyperparathyroidisam - NSHP): najčešći je tip MBD-a
Sekundarni bubrežni hiperparatiroidzam (Renal secondary hyperparathyroidsm - RSHP): nastaje kao posljedica kronične bolesti bubrega
Hipertrofična osteopatija (Hypertrophic osteopathy - HO): uključuje  bolne i otečene ekstremitete i poteškoće u kretanju često udružene s promjenama na plućima
 Osteopetroza (Osteopetrosis - OP): vidljiva je jedino na RTG-u, kao vrlo gusta kost često sa obliteriranom koštanom srži koja je pri tome uništena; kao posljedica javlja se velika mogućnost spontanih preloma dugih kostiju, anemija (slabokrvnost) kao i promjene na kostima lubanje koje pak dovode do sljepila ili gluhoće ukoliko su zahvaćeni dijelovi oko otvora živaca
Pagetova bolest (Paget's disease - PD): podrazumijeva povećanu gustoću kostiju i bolne krhke kosti sklone prelomima. Smatra se da je predispozicija za bolest nasljedna a uzrok je vjerojatno sporo razvijajući virus.


Najčešće spominjana  zoonoza (bolest koja se sa životinje može prenijeti na čovjeka) -  salmoneloza - javlja se vrlo rijetko (prije prodaje legvani se u karanteni testiraju na prisustvo salmonele). No, kako bi se mogućnost zaraze svela na minimum potrebno je obratiti pažnju na slijedeće:
-    potrebno je održavanje maksimalne higijene oko životinje
-    obavezno pranje ruku poslije manipuliranja životinjom
-    za vrijeme kontakta sa životinjom - čišćenje (zdjelica ili terarija), hranjenje, igranje - zabranjeno je jesti ili pušiti
-    zbog nerazvijenih higijenskih navika kao i pojačane osjetljivosti na bolesti onemogućiti kontakt male djece i ljudi oslabljenog imunološkog sustava
U znatno manjem broju pojavljuju se ostala oboljenja poput (pobrojani po učestalosti) : trauma (lomovi kostiju, opekline, ugrizi drugih jedinki iste vrste), apscesa na tijelu, upala usne šupljine, bolesti respiratornog sustava, problema s leženjem jaja.
Liječenje bilo kojih od ovih bolesti zahtijeva odlazak veterinaru, po mogućnosti specijaliziranom za liječenje gmazova. Da bi se lakše prepoznao tip metaboličkog oboljenja nužno je napraviti RTG snimku( po mogućnosti cijelog skeleta) te neke biokemijske analize. O tim dijagnostičkim metodama ovisi određivanje terapije kao i njeno trajanje. Obično je (osim kod vrlo mladih jedinki) potrebno relativno dugo vrijeme za nastanak tih patoloških procesa, stoga je i liječenje dugotrajno. Kod težih oblika metaboličkih promjena često dolazi do preloma kostiju  ekstremiteta i poteškoća u žvakanju (ako su promjenama zahvaćene kosti glave) što znatno otežava i usporava liječenje i oporavak životinja te zahtjeva i kirurški tretman

Ovo je istraživanje, osim podataka o pojavama bolesti u legvana, obuhvatilo i analizu podataka o uvjetima držanja tih životinja. Sakupljani su podaci o veličini terarija, postojanju grijača, UV lampi, kvaliteti i kvantitetu prehrane, dodavanju vitaminsko-mineralnih dodataka, kao i korištenju dehidrirane hrane (peleta za pse i mačke, te za dehidrata za iguane i kornjače) u prehrani legvana.
Većina vlasnika pravilno je držala svoje životinje (potrebna oprema, pravilno instalirani elementi) no najveći su problem predstavljali kvalitativni sastavi obroka kako u dijelu komponiranja namirnica tako i u načinu prezentiranja hrane. Uočeno je da se obroci sastoje od premalene količine povrća tamno-zelenog lišća a prevelike količine salate i mrkve. Većina legvana starijih od 2,5 godine starosti već je imala jednoličan jelovnik (dozvoljeno im je da jedu samo vrlo ograničen broj namirnica koji im se sviđao) a umjesto peletiranom hranom za legvane ili kornjače bile su nadohranjivane dehidriranom hranom za pse ili mačke.
Nužnom se pokazala i uvođenje ili ispravljanje upotrebe vitamina i minerala.
Većina vlasnika imala je UV-lampe sa time da su ponegdje bile nepravilno instalirane (iznad stakla) ili bez UVB spektra. Vrlo mali broj terarija imao je «hot spot» ali se njegovoj važnosti nije pridavao dovoljan značaj.
Poboljšanjem uvjeta držanja, prehranom balansiranom biljnom hranom, pravilnim dodavanjem vitaminsko-mineralnih dodataka kao i peletirane hrane namijenjene biljojednim vrstama gmazova, legvani mogu biti dugovječni kućni ljubimci. Najduži životni vijek zabilježen kod legvana u Hrvatskoj iznosi 9,5 godina  («Polonije» u privatnom vlasništvu). Najdulji zabilježen  životni vijek u zatočeništvu iznosi 14 godina.

ImageImage

ImageImage