Zbrinjavanje orlova u Centru za zbrinjavanje divljih životinja (AWAP)

 

Zbrinjavanje orlova u Centru za zbrinjavanje divljih životinja (AWAP) u razdoblju od 01.01.2003. do  30.06.2007.

 

Bata I, Pavoković P, Horvat Z

 
zbrinjavanje orlovaU razdoblju od formalnog osnivanja Centra za zbrinjavanje divljih životinja od 2003. do konca lipnja 2007. godine zaprimljeno je 11 orlova (9 štekavaca Haliaeetus albicilla, 1 orao klokotaš Aquila clanga i 1 orao kliktaš Aquila pomarina). Detaljnu determinaciju vrsta proveo je Ornitološki zavod HAZU-a.
Orao štekavac i orao kliktaš nalaze se na crvenom popisu ugroženih vrsta životinja Hrvatske, a orao klokotaš (vrlo rijedak u Hrvatskoj) je u kategoriji rizičnih vrsta prema IUCN listi, te postoji velika obaveza zbrinjavanja i brige oko ovih vrsta grabljivica.

Orlovi se nakon dojave o  pronalaženju dopremaju  u Centar za zbrinjavanje divljih životinja  i  prolaze četiri faze:


Faza 1. prihvat, pregled, terapijski postupci, forsirano ručno hranjenje;
Faza 2. rehabilitacija (volijere dimenzija 7m x 4m x 4m), samostalno hranjenje, stjecanje letne kondicije;
Faza 3. proširena rehabilitacija - priprema za puštanje (volijera dimenzija 11m x 6,5m x 5,5m), jačanje letne kondicije, lov;
Faza 4. Postoje tri mogućnosti:

                                           1. puštanje u prirodu;
                                           2. premještanje u druge centre u svrhu reprodukcije;
                                           3. ostanak u Centru.



Operativni zahvat na orlu

 

Na četiri orla izvedena su četiri operativna zahvata, a nad svih deset jedinki jedan ili više terapijskih zahvata (p/o terapija, i/m terepija, toaleta rana) te su primjenjeni pomoćni dijagnostički zahvati (RTG pretrage, bris ždrijela i kloake – pretraga na klamidiozu, pretraga fecesa na parazite).

 

 


Ručno hranjenje (force feeding) primjenjeno je na osam orlova, a trajalo je od najmanje jedan dan do najduže 45 dana.
Rehabilitacija u 2. fazi trajala je od najmanje deset dana do najdulje 41 dan.

Od  jedanaest zaprimljenih orlova, tri su puštena natrag u prirodu, u oporavilištu su ostala tri u fazi 3. rehabilitacije, tri su uginula, a dva su orla premještena u druge centre u sklopu introdukcijskih programa.

 

Prstenovanje
Orao štekavac - prstenovanje prije puštanja


Od jedanaest orlova koji su zbrinuti u Centru za zbrinjavanje divljih životinja, deset  jedinki pronašli su djelatnici stručnih službi  parkova prirode, šumarija, lovočuvarske službe, službe nadzora a jednog orla pronašao je slučajni šetač. Isto tako, puštanje orlova koji su vraćeni u prirodu odvijalo se na mjestima gdje su pronađeni, a daljnji nadzor nad njihovim ponašanjem odvijao se od strane stručnih djelatnika na tim terenima.

 

puštanje orlova
Puštanje orlova u prirodu - Crna Mlaka

Premještanje jedinki koje nisu bile sposobne za povratak i život u prirodi  odvijalo se u suradnji s Ornitološkim zavodom HAZU-a (dr. Radović) i Ministarstvom kulture, Uprava za zaštitu prirode. Jedan orao štekavac   za kojeg se činilo da je dobro rehabilitiran prilikom puštanja na terenu i provedenim nadzorom kroz 5 dana  pokazalo se da ne postiže zadovoljavajuću visinu leta, te da iz tog razloga nije  sposoban loviti te je premješten u Centar Zoo  Palić, a drugi orao (klokotaš),  zbog dragocjenosti jedinke  a uz procjenu da se radi o tako teškoj ozljedi da orao  nikada neće biti sposoban za puštanje u prirodu, u pratnji (avionski transport do uzgajališta)je  prebačen u odgovarajući rehabilitacijsko – uzgojni Centar za orlove klokotaše još u tijeku liječenja ( Zoo Poznan) . Ptice su prije odlaska podvrgnute DNA analizama kako bi se sigurno utvrdio spol.
Od tri orla štekavca  koji su ostali na daljnjoj skrbi u Centru, dvije jedinke su u fazi 3. rehabilitacije i predviđa se da će do kraja rehabilitacije biti sposobni za puštanje u prirodu. Pretpostavljamo da su kao mali bili izuzeti iz gnijezda, te da su bili držani u neprimjerenim uvjetima i nepripremljeni izbačeni u prirodu. Pri tome neadekvatnom držanju došlo je do teških oštećenja pera, gubitka letne kondicije, te promjena na nogama (pododermatitis (bumblefoot)). Oporavak koji te jedinke trenutno prolaze je zadovoljavajući i u skladu s literaturnim opisima i iskustvima, te smatramo da će po završetku izmjena pera, stjecanjem kondicije i ukoliko s uspjehom budu lovili, u konačnici biti vraćeni u prirodu. O konačnoj sudbini mužjaka koji je u vlasništvu Zoo vrta Zagreb vlasnik se još nije odlučio (da li želi da se orao pripremi za puštanje u prirodu ili će biti vraćen u Zoo vrt).
Te tri ptice su podvrgnute DNA analizi, te je utvrđeno da se radi o tri mužjaka.
Kod jedne uginule jedinke orla štekavca nije postavljena egzaktna dijagnoza, a ni pomoćne pretrage nisu pomogle kod postavljanja dijagnoze. Druga uginula jedinka orla štekavca imala je opsežne ozljede krila, poteškoće kod uzimanja hrane te pododermatitis U trećem slučaju uginuća, mladunče je dopremljeno u Centar  tek 1,5 mjesec nakon pronalaska a do vremena primitka  bilo je neadekvatno hranjeno (samo s mesom bez dodataka  kostiju, iznutrica, perja ili dlaka te minerala i vitamina) pa je došlo do degeneracija srčanog mišića, kao i do opće slabosti i osteoporoze  unatoč promjeni hrane i adekvatnog dodavanja minerala i vitamina. Na žalost, radi se o vrlo rijetkoj vrsti orlova u našoj zemlji  (pomarina) te je velika šteta što mladunče nije na vrijeme zaprimljeno u Centar. Vrsta kod nalaznika uopće nije bila prepoznata te je nalaznik mislio da se radi o škanjcu.

 

Orao štekavac
 

U odnosu na druge vrste ptica grabljivica koje su primljene u Centar za zbrinjavanje divljih životinja, orlovi imaju relativno malu brojnost, dvije do tri jedinke godišnje (što je u korelaciji sa brojnošću orlova u prirodi prema drugim vrstama grabljivica). Najbolja suradnja u identifikaciji jedinki kojima je potrebna pomoć i zbrinjavanje  postiže se na terenu koji ima aktivnu i odgovornu nadzornu službu (nacionalni parkovi, parkovi prirode, županijska zaštićena područja), šumarsku službu, kao i savjesne lovočuvare odnosno lovce. Osim što su radi profesije prisutni na terenu u većem broju i vremenskom razdoblju nego šira populacija ljudi (shodno tome veće su i mogućnosti uočavanja životinja kojima je potrebna pomoć), vični su odgovarajućoj manipulaciji s velikim pticama grabljivicama, imaju visoko razvijenu svijest o potrebi zbrinjavanja ugroženih vrsta. Isto tako, kontrola jedinki koje su puštene u prirodu, njihovo praćenje na terenu,  uspješni su također tamo gdje postoji visoka motiviranost i stručnost navedenih službi.
Svakako treba istaknuti  činjenicu da su i oni orlovi koji se nisu mogli vratiti u prirodu dragocjeni za očuvanje populacije. Oni su prebačeni u druge Centre za uzgoj grabljivica u cilju vraćanja njihovih potomaka u prirodu, i to u područja u kojima je njihova vrsta izumrla (a popravili su se uvjeti za njen povratak), ili je u izumiranju (obično u okviru međunarodnih projekata). Time jedinke doprinose povećanju cjelokupne populacije svoje ugrožene vrste.
Kod divljih vrsta duljina oporavka je individualno dug proces koji ovisi o cijelom nizu prirodnih čimbenika (stanje i vrsta ozljede zbog koje je došla u Centar, mitarenje, stjecanje letne kondicije, brzina učenja lova), o uvjetima držanja životinja (opremljenost prostora, veličina volijera, raznolika prehrana, materijalni uvjeti), kao i o znanju i iskustvu osoblja Centra u radu (umijeće manipulacije, veterinarsko znanje), terapiranju, rehabilitaciji, poznavanju fiziologije i ekologije vrste, količini vremena koja se može posvetiti radu s individualnim životinjama (broj osoba koje su voljne sudjelovati u navedenim procesima).
Što se objektivni uvjeti rada u Centru budu poboljšavali, to će broj uspješno rehabilitiranih životinja vraćenih u prirodu biti veći. Dakako da uspjeh ovisi i o sudjelovanju i pomoći stručnih službi, veterinarskih i ostalih koje su radom vezane uz provođenje zaštite prirode, a posebno zaštićenih životinja.

 

Štekavac vježba letjeti
Štekavac u volijeri vježba letjeti
 
Ozljeđeni orao štekavac
Ozljeđeni orao štekavac
 
 
inga i orao